Kineziterapija je oblik fizikalne terapije koji koristi pokrete i vežbe za lečenje različitih stanja i oboljenja. Cilj kineziterapije je da poboljša funkcionalnu pokretljivost, ojača mišiće i ubrza oporavak.

Kako se primenjuje:
1. Procena pacijenta: Fizioterapeut procenjuje stanje pacijenta, uključujući snagu, pokretljivost i bol.
2. Planiranje vežbi: Primenjuju se vežbe istezanja, jačanja i koordinacije prilagođene potrebama pacijenta.
3. Izvođenje: Vežbe se izvode uz nadzor fizioterapeuta ili samostalno prema instrukcijama.

Indikacije:

Povrede (mišića, ligamenata, zglobova)
Bolesti kičme (diskus hernija, skolioza)
Rehabilitacija nakon operacija
Neurološka oboljenja (paraliza, pareza)
Degenerativna oboljenja (artroza)

Benefiti:

Poboljšava pokretljivost i fleksibilnost
Ubrzava oporavak
Smanjuje bol i ukočenost
Jača mišiće i povećava izdržljivost
Poboljšava funkcionalnu nezavisnost
Kineziterapija se koristi kao osnovna komponenta rehabilitacije, individualno prilagođena potrebama pacijenta, kako bi se postigli optimalni rezultati.

Način primene kineziterapije u fizikalnoj medicini obuhvata sledeće korake:

1. Procena pacijenta: Na osnovu dijagnoze i stanja pacijenta, fizioterapeut planira individualni program vežbi.
2. Izbor vežbi: Vežbe se prilagođavaju potrebama pacijenta, uključujući:
Aktivne vežbe: Pacijent ih izvodi samostalno.
Pasivne vežbe: Fizioterapeut pomera udove pacijenta.
Vežbe sa otporom: Koriste se elastične trake, tegovi ili specijalni aparati.
Funkcionalne vežbe: Obnavljaju svakodnevne pokrete.
3. Izvođenje: Vežbe se izvode pod nadzorom terapeuta, obično 20–60 minuta, nekoliko puta nedeljno.
4. Praćenje napretka: Program se prilagođava kako bi odgovarao oporavku i poboljšanjima pacijenta.